Overdosed
Predozirao sam se Futuramom. Ako me nađete u sobi, mrtvog, crvenih očiju, ovo je uzrok smrti. 5 sezona u 3-4 dana. Razmišljam u Futurama one-linerima. Nolifer. |
Predozirao sam se Futuramom. Ako me nađete u sobi, mrtvog, crvenih očiju, ovo je uzrok smrti. 5 sezona u 3-4 dana. Razmišljam u Futurama one-linerima. Nolifer. |
Učim ja sinoć. Kolokvij iz Mehanike tekućina je ujutro u 9. Ovo je apsolutno najvažniji kolokviji ikad. Dobro, to govorim za gotovo svaki slijedeći kolokvij. Ali vjerujte mi, ovaj je apsolutno najvažniji kolokvij ikad. Počeo sam učiti gradivo za ovaj, očito najvažniji kolokvij ikad, još tamo oko 1. prosinca. Išao sam i kod Sandera s Markom i Dominikom. Naučio sam jako dobro zadatke. Naučio sam teoriju. Naučio sam čak i proklete izvode. Stvarno sam jako dobro savladao gradivo. I svejedno nisam htio spavati noć prije jer, kao, uvijek se može još bolje naučiti. 04:00 Sve sam manje više sve ponovio; treba još učiti, ali ipak se odlučujem odmoriti tamo negdje do 6. Marko je rekao da će on ići normalno spavati pa sam valjda ljubomoran na njegov san. Ležim kraj Crvene Pribadače. Ne mogu zaspati jer sam maloprije popio jednu Guaranu. 05:00 Konačno sam zaspao. Namjestio alarm u 7. 07:00 Ovog dijela se ne sjećam, ali Crvena Pribadača mi kaže da je to bilo ovako – probudio sam se i nastavio kunjati. Ona mi je rekla da se dignem na što sam je ja uvjerio da ionako ne trebam krenuti do 8. Naravno, nisam namjestio alarm u 8 sati. 08:00 Anton spava. 08:30 Anton spava. 08:45 Anton spava. 08:58 Divna se samoinicijativno budi, te budi i mene. OSAM I PEDESETOSAM?!??!? NIJE MOGUĆE!!! ŠTO ĆU SADA?!?!?!?! PAO SAM!!!! GOTOV SAM!!! NE MOGU VJEROVATI!!! KOJI SAM JA DEBIL!!! 09:01 Sabirem se. Donekle. Počinjem skupljati neke osnovne stvari. Ne mogu pronaći šalabahter. 09:05 Divna me uvjerava da bar pokušam stići na kolokvij. Mirim se s time da ne mogu pronaći šalabahter i izlazim iz stana. 09:06 Ja sam jedna specifična vrsta debila. Kolokvij mi počinje za 6 minuta. Ja sam još na tramvajskom postaji, a na pameti mi je i dalje šalabahter. 09:07 Vraćam se u stan i pronalazim šalabahter. 09:09 Ukrcavam se u četvorku. 09:15 Tamo negdje daleko je počeo neki kolokvij. Ne bih znao ništa više o tome reći jer nisam bio tamo. 09:16 Dolazim na okretište Dubrava. Krenem prema taxiju, kad na pješačkom se pojavi beskonačno dugo crveno svijetlo. 09:19 Ulijećem u taxi. - Križanje Kačićeve i Klaićeve. - Jel hitno? - Jest! Nije pitao ništa više, pravi profesionalac. 09:19-09:28 Ne znam sto je to bilo, ali ja nikad, NIKAD, brže nisam došao od svog stana do faxa. Neki kažu da vrijeme leti kad ti se žuri. Taxist je toliko brzo išao da je prestigao vrijeme. Vrijeme je doista bilo letjelo, ali taxi je letio višestruko brže tako da je izgledalo kao da vrijeme stoji. 09:29 Pred faxom sam. Prošlo je 14 minuta od početka kolokvija. 16 more to go. Dajem čak 5kn više taxistu za smjelu vožnju. Crvena Pribadača me kritizirala da sam cijenu vožnje trebao zaokružiti na 100kn. Sorry, ja 65kn zaokružujem na 70kn. 100kn ću zaokruživati kada budem imao analogne prihode. 09:33 Ulijećem u predavaonu P3. - Errr...malo kasnim. Mogu ja pisati? - Znate da ima još 10min do kraja? - Znam. 09:34 Vadim navrat nanos olovke, gumice, kalkulator i papire. 09:50 Dali mi 5min više pisati. 13/15. GJ ja. |
My day online. Budim se. Ne da mi se ustati pa se malo valjam po krevetu. Krajnim naporima se uspijevam prevaliti na stolicu ispred kompa koja je udaljena jedno 30 cm od kreveta. Premještanje je bilo mučno, ali sad je dobro. Sad smo tu. Komp se pali, a ja, s poluzgrčenom facom, poluzatvorenih očiju, čekam da se upale windowsi. Tražim ikonu firefoxa na desktopu. Otvaram firefox. Odlazim na net.hr. Ima li zanimljivih tema na naslovnoj stranici? Nema. Odlazim pod 'sport'. 'Eduardo je bolestan i deformiran', 'Dinamo izbombardirao Hiroshimu', 'Srbi će simulirati Hrvate'. Vrlo ukusni naslovi. Svijet ne bi bio isti da nema ovakvih degutantnih novinara. Gasim 'sport'. Odlazim pod 'film i glazba'. 'Buffy se udružuje s Batmanom', 'Batman uskočio u terminatora', ' 'Harry Potter kvari duše mladih kršćana''. Batman, uz pomoć Buffy, ne samo da skače na, nego uskače u terminatora. To će biti prefenomenalno. Pretpostavljam da će se boriti protiv Harry Sotona Pottera. My wild guess... Gasim 'film i glazba'. Odlazim pod 'zvijezde': 'Tajna strana Britney Spears','Britney uzvraća udarac','Britney ponovo napada!'. Novinari su od Britney napravili novu sagu ala Star Wars. Ovo mi je zapravo kul. Gasim 'zvijezde'. Sad već lagano iznerviran idem u svoj pohod po forumima. Odlazim na UFPCro, inače forum za sf serije (znam, znam, teški sam geek). Tamo krene svađa oko toga koji je Star Trek serijal najbolji. Ja kažem Enterprise. Enterprise inače i nije baš omiljen među trekkerima. Naravno, ostali će me pokušati uvjeriti da mi je to glupo tvrditi. Ja ću uzvratiti. Ostali se neće dati. Tada je vrijeme za pritisnuti X u gornjem desnom rubu ekrana. Drugi forum koji posjećujem je onaj od PCPlaya. Ne znam što mi to treba, ali tamo redovito budem na rubu....nečega, kad počnem pričati s onom slatkom hakerskom dječicom koja sva od reda imaju neki 'presavršen' skill u svim igrama i, naravno, žele to obznaniti...A kad krenu priče o rušenju Pentagona... nema druge nego da se osjećaš kao glupan jer ti to ne znaš. A oni to naravno rade svakodnevno... Završavam pohod po forumima te odlazim na Hattrick. Nogometni online menađer. To igram jedno dvije-tri godine. Imam klub koji nije loš. ali nije ni dobar. Neki dan sam došao u petu ligu (ima ih šest)...to nije neki uspjeh, ali eto....male stvari me vesele... Bježim daleko od surove virtualnosti (da stvarno posjedujem taj klub, bila bi surova realnost jel) i otiđem na blog. Malo komentara, ali se uvjeravam da to nije važno. U današnje vrijeme se očito trebaš skinuti gol, pisati protiv vlasti ili biti kontraverzan na bilo koji način da budeš popularan. Hmm, vjerojatno možeš biti popularan ako samo dobro pišeš, ali volim se tješiti svojim iluzijama. Facebook. Bar je tamo stanje bolje....bar 30-40 ljudi koje znam. No vidim da me čeka isto toliko zahtjeva za razne: - kvizove (Is your mind very filthy? Find out!) - hugove (ima requestova i za kiss i sex....opći raspašoj!) - igre (igrajte ovu blesavu igru jos 100 puta i bit ćete najjači na Facebooku....joj, koja satisfakcija) - ocjenjivanja (ocjenite jer vaš prijatelj/prijateljica kul, sexy, hot, smart, attractive, atlethic...) Sve zahtjeve stavljam pod 'ignore' te u isto vrijeme žudim za opcijom 'ignore all' koje naravno nema. Na kraju trebam potrošiti dobrih milijun bilijuna klikova po posjetu. Više ne znam na što otiđem. Ah da, mogu vidjeti ima li išta zanimljivo vezi faxa. Uglavnom naletim na obavjest gdje je rok za učiniti to i to bio prije tjedan dana. Nervozan, gasim firefox i uključujem PES gdje odigram utakmicu-dvije. Naravno, budem ljut što izgubim a) jer sam loš, b) jer imam lošu vezu. Idem probati WoW, ali ubrzo shvaćam da mi se ne da jer da nešto napravim trebam potrošiti narednih 4 sata. Dosta mi je svega, odlazim ili spavati ili na fax te za kojih sat-dva-tri-četiri ponovim čitav ritual. |
*priznajte da je prava ljepotica* Hvala svima na čestitkama za rođendan. Bio je lijep, krasan... da bar nije 20. Od sad lažem koliko imam godina. E. Imam 16. Zapamtite. 16! Odustao sam od svog faxa i odlučio se prebaciti na građevinu. U ovih 7-8 mjeseci sam otkrio da mrzim svoj fax iz dna duše i tako... Sad se pripremam za novi prijemni. No dosta o faxu. Razlog zašto sam objavio ovaj post nije zato da vam se javim, pozdravim vas ili nedajbože pozovem na piće :P Razlog je taj što je sad 5:36. A nakon cijelog dana vježbanja matematike dogodi se neki kratki spoj u mozgu ili nešto pa otiđete pisati na wikipediji o ventilatorima. Evo linka. Nadam se da ga ovi s wikipedije neće izbrisati jer sam si uložio truda (ako ga pak izbrišu ovjekovječit ću taj text ovdje na blogu). Dobrih 15 minuta sam tražio je li koja tema slobodna i onda sam otkrio da nitko nikad na hrvatskoj wikipediji nije pisao ventilatorima. Sramota je da u cijeloj hrvatskoj ima samo jedna ozbilnija stranica o ventilatorima (www.ventilator.hr). Nego, sad sam rekao što sam htio. Sad bih kao trebao nešto još pisat jer za sada ovaj post nema broj riječi koliko i drugi... er....phhh...uhhh... *vrti se oko sebe ne bi li našao nešto za napisati* Eh...ništa....samo mi je ventilator zanimljiv u ovoj sobi. Mogu otići i do bratove, ali tamo ima jedan isti takav pa...ono...ne vidim smisao. Mislim da sam napunio kvotu riječi. Za kraj, gledajte 'Spužvu Boba Skockanog' sutra ujutro. Tj. za 2 sata. Btw...koliko imam godina? Pazite što ćete odgovoriti. :P |
Evo. Ponovno. :) btw...ovo je drugi dio...trilogije :P klikni za povećanje :) |
moj prvi strip inspiriran jednim vicem :) klikni za povećanje :) |
Jučer je bilo otvorenje Libertas film festivala. Kažu da je i prošle godine bio taj festival no ja se ne sjećam. Na otvaranju je igrao film The Three Burials of Melquiades Estrada. Već sam odavno čuo za taj film i nagovorio je da ide. Ona, povodljiva kakva je, na to je pristala. :P Na ulazu u kino smo naletili na prvo iznenađenje. Karte koje koštaju inače 20kn, a par puta u povijesti kina su koštale i 25kn, su sada koštale 30. *vidim li ja tu aritmetički niz... hmmmm...* Ja, na rubu egzistencije sam nosio točno novca, a ona dosta. *bogatašica...ako vam treba love...ona IMA!* Uglavnom, ovo pišem da bih zahvalio jednoj našoj poznanici koja je prodavala karte i nama ih prodala onako kako je fer i pravedno - po 20kn :D Drugo iznanađenje je bilo - 'OMG... pa ovdje ima poznatih ljudi... i svi su fancy odjeveni'. A nas dvoje klošara u starkama. Ja i s ofucanim rusakom starim 12 godina. komentar by me: 'Errr...ovaj...pa...nisam znao da će to baš biti takva svečanost' komentar by her: 'A da mi odemo dok još možemo?' Sreća u nesreći. Pojavio se i Owen Wilson. On je vjerojatno bio jedina osoba koja je bila gore obučena od nas. Nosio je neke kvazi šlape. Malo sam je blamirao trudeći se da taknem Owena. Moj prvi susret sa superzvijezdom. C'mon...shvatite :) Kada smo posjeli u sjedala počeo je uvod. Cijeli festival je posvećen Relji Bašiću. Vjerojatno se sad jako sramotim, ali nikad prije ga nisam vidio u nekom filmu. Niti sam čuo za njega. Ona je bila šokirana. *ah...kako li se ja samo volim blamirati...ničim izazvan :)* Uglavnom... ono što me zaintirigiralo je to da je voditeljica rekla da joj je čast što je s nama večeras Michael Owen. Da, onaj Owen što igra za englesku reprezentaciju. Nogometni Owen. Ovome je Owen ime, a onome prezime. Valjda je pomješala. Drugi put je rekla točno. *Ah...žene i nogomet :P* Ne volim pisati o politici, a pogotovo ne o dubrovačkoj gradonačelnici Dubravci Šuici, ali... Nakon pola sata filma naša je gradonačelnica izašla iz kino dvorane. Kako li samo volim ljude koji se pojave da budu viđeni. Ma što volim, obožavam. Imaju intelektualni kapacitet kukca koji mi se trenutno mota po sobi. *pliz...neka ga netko ubije...bojim se kukaca* I tako...naša Dubravka je praktički pljunula na Tommy Lee Jonesov film i otišla. Poslije filma smo utvrdili da nije žurila na neki sastanak koji će od Dubrovnika napraviti Monte Carlo. Ne, ona se otišla šetati Stradunom. *ako slijedećeg puta kad navratite na ovaj blog njega ne bude bilo to je zato što je neka vladina tajna služba ga obrisala... zbog vrijeđanja vlasti, jel... :)* Pored svih ovih nogometaša, glumaca, gradonačelnica, cijena karata i borbe protiv vladajućeg režima bio bi red da kažem nešto i o filmu. Tommy Lee Jones je odlično režirao i odglumio. Film je cijelo vrijeme u nekom depresivnom tonu, ali opet se nađe koji inteligentno smještena crnohumorna fora. Uglavnom, definitivno jedan od boljih filmova koje sam pogledao ove godine. I ima kul naziv... izgovarajte polako...Malkviaaades Estrada...The Three Burials of Malkviaaades Estrada ...jako kul :) |
Svako ljeto odlazim na Hvar. Well, više volim ostajati doma i tako to, ali nije ni tamo tako loše. Dobro...nekad nema struje...i nema se ništa više raditi osim ići na kupanje...but I'll live. *jednom sam proveo Novu godinu na Hvaru bez struje...that was interesting :)* Ova godina je prva da sam otišao na Hvar bez svojih roditelja... dakle autobusom. To i nije baš prošlo najbolje. Kad je kondukter u busu uzviknuo 'Pripremite dokumente. Došli smo na granicu.' meni je srce stalo. Ja naravno nisam ponio ni osobnu iskaznicu. Jedini u autobusu. Uglavnom, prišao mi je policajac i rekao mi da izađem iz autobusa. Otpratio me je do svog ureda i nešto tipkao po kompjuteru. Valjda me je tražio. Rekao je da ću morati platiti kaznu zato što nemam dokumente i pustio me. Ahhh... mogao sam i gore proći. No sve bi bilo u redu da nakon 7 km opet nije granica s dragom nam Bosnom i Hercegovinom. *Sagradite most preko Kleka, dovraga! :)* Kad sam shvatio da ću opet morati kroz sve to prolaziti počelo mi se vrtiti. A tek kad mi je sinulo da je puno teže ući u Hrvatsku iz BiH-a nego obrnuto... Policajac koji je ovaj put pregledavao dokumente u autobusu je bio velik i izgledao je opako. Drhtavim glasom i umiljatim pogledom sam mu rekao: 'Z-z-zaboravio sam dokumente.' -'Pričekaj me ispred autobusa.' Odveo me u svoj ured i pustio me da čekam. Nešto je tipkao, tražio... i onda mi rekao da uđem. 'Hej, momak, tebe nema ovdje u kompjuteru. Hoćeš li mi reći svoje pravo ime ili da te vodim u stanicu?' Znate ono kad u 24 Jack Bauer sadistički ispituje teroristu. E, pa ja sam ovdje bio terorist! Zamolio sam ga da provjeri opet. Zar je moguće da ja za ovu državu ne postojim? Than again... nisu me pozvali ni u vojsku. Očito ne postojim. Naravno, nakon ponovnog ukucavanja mog imena kompjuter nije pronašao nikakve podatke o meni. U zadnji čas sam se sjetio da imam Libertasov autobusni pokaz kojeg sam sasvim slučajno ponio sa sobom *zar ne, idemo busem u 12 iz Cavtata :)* Iako taj pokaz kao dokument vrijedi isto koliko moja judaška iskaznica stara 8 godina...opaki policajac me ipak nekako pustio preko granice. Rekao mi je da ću dobiti prekršajnu. Opet. Lijepo...dvije prekršajne kazne za dva ilegalna prijelaza preko granice. Čini se da je ovo početak mog dijela života s one strane zakona. :) Konduktere je bio bijesan na mene jer sam bus na granici zadržao dobrih pola sata. Poslije je bijesnio na mene jer sam se umalo iskrcao na krivom mjestu. Siguran sam da je imao noćne more. U kojima sam ja preuzeo ulogu čudovišta. Nešto kao PTSP samo gore. Ivica, student, 4. godina na ffzg-u koji je išao za Split iz Albanije mi je putem pričao o svojim prijelazima preko granice. Rekao je da na granici između Crne Gore i Albanije možeš na komad papira napisati svoje ime i prezime i da će ti to priznati kao dokument *malo karikiram :)* ...a da na granici između Srbije i Bugarske policije ide s dobermanima kroz vlakove. Za kraj... Zna li tko postoji li brod koji ide za Hvar ili bilo gdje u srednju Dalmaciju? I koji ne prolazi kroz ogromno bosansko i hercegovačko more (dugog li posvojnig pridjeva...ufff) ili ičije drugo more? Stvarno bi trebao taj brod. :) |
24 dana do kraja mature Dogovaram se s Rozan da ćemo za par dana početi vježbati za maturu. I s Crvenom također. Plan je stvoren. S Crvenom vježbam matematiku. S Rozan učim hrvatski. 20 dana do kraja mature Počinjem s Rozan vježbati hrvatski. Pravimo svoje skripte. Svoje vlastite skripte. Mi jedini od svih maturanata! Baš smo vrijedni. I kul. S Crvenom počinjem rješavati zadatke iz matematike. Teeeeeeški zadaci. Došlo mi skoro da se rasplačem. Kompleksni brojevi uopće nisu sexy. A rotacijska tijela još manje. 16 dana do kraja mature Gotovi smo sa skriptama. Sad napokon možemo učiti hrvatski. Sad kad imamo skripte, jel. Primjetite exploziju veselja u meni zbog toga. Crvena me i dalje tjera da radim matematiku, ali moje misli šeću okolo :P 10 dana do kraja mature Hrvatski sve teže i teže ide. Hrvatsko-latinsko-njemački-talijanski-mađarski-francuski rječnici iz 19. stoljeća uopće nisu sexy. Ne bi vjerovali... ali ništa od seksipila kakav bi čovjek očekivao. Počelo Svjestsko prvenstvo. Crvena još na većim mukama da mi zadrži i malo one koncentracije što je imam. Koncentracija se seli u gol Kostarike, a ne u bilježnicu punu kvadratića. 7 dana do kraja mature Obrana maturalnog rada. Branim hrabro svoj rad. I obranjujem ga. Kao vitez iz renesansnih romana. Kao heroj iz akcijskih filmova. Kao junak iz talijanskih stripova. 4 dana do kraja mature Moj rođendan. To je bio neviđen party. To nije bilo bilo kakvo slavlje. To je bilo slavlje znanja. Hrvatski i matematika posvuda. Nikad se nisam osjećao tako sretnim. Uz sve te bilježnice oko mene. Uz sve te bezbrojne strane teksta. Uz sve te zapetljano spetljane zadatke iz matmatike. Uz zemljopis koji tamo iz prikrajka viri, a još ga nisam ni počeo učiti. Super je imati rođendan 15.06. Stvarno zakon. Zadnji rođendan koji sam proveo bez knjige se dogodio davne 2002. Kad je još bilo Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji. 2 dana do kraja mature Pišem zadaćnicu iz hrvatskog. Tema biva neka Sartreova mudra izjava. O nekim vojnicima dobra. O nekoj borbi protiv zla. O nečemu... Prvih sat vremena sam se zajebavao na račun te teme. Izmislio sam već oružja kojima će vojnici dobra pucati (tratinčica gun, bombonder) i činove (kapetan dobro, general bolje, admiral najbolje). Slijedećih 2 sata sam pisao neke moje kvazi-mudre... Zadnjih sat vremena sam lupkao kemijskom po stolu. 1 dan do kraja mature Pismeni iz matematike. S nekim glupim brojevima. Sva rješenja ispadaju u stilu 8.34268625842. I neki graf... Mučio sam se s tim grafom satima. Ona krivulja nikako da ispadne sve da je ubiješ. Krivulje. Uvijek su imale nešto protiv mene. 4 sata i 30 minuta do kraja mature Odgovaram zemljopis. Preletio sam ga pogledom. Dakle, da utvrdimo. Nisam ga učio. Pogledao sam ga. Letećim pogledom. S krilcima. A pošto nemam fotografsko pamčenje, nabadao sam odgovore. Mljeo sam nešto o Francuskoj i lupetao da izgleda kao peterokut. I onda sam izvukao svoj as iz rukava. Rekao sam da je u Toulouseu sjedište Citroena što je komisiju očito impresioniralo. 2 sata do kraja mature Odgovaram matematiku. Onaj test s krivuljama sam dobio 4 pa me nije previše gnjavila. Mora biti netko dobar na toj maturi. Srećom. :) 15 minuta do kraja mature Na maturi se svi boje hrvatskog. To je najveće zlo koje dolazi posljednje. Kao u nekoj pucačini. Pobiješ one luzere i na kraju ti dođe neko mega-giga-tera čudovište. Polako, prepadnut uđoh u razred u kojem se odgovara to zlo. Izvukoh jedan papirić s trima pitanjima. I gle čuda. Pitanja koja znam jako dobro: 1. Ivan Mažuranić - Smrt Smajl-age Čengića 2. Suvremena hrvatska književnost, značajke 3. Onomastika Što da kažem. Bio sam impresivan. Sve sam znao. Pričao kao navijen. Ma savršen. Takvo dijete bi svaka majka poželjela. Poslije mature Prošao maturu s 5.0. Jedna od 3 osobe u razredu koja je to uspjela. Ponosim se sobom. Pod stare dane sam postao geek. Napokon shvaćam kako je biti ona. :P |
U ovom svijetu postoji jedna predodžba da kad maturanti završe školu, kojih mjesec dana ranije, da uživaju u radostima ljeta i bezbrižno trče poljima punim tratinčica. I bućkaju se u moru okupanim suncem. *al sam pjesnički raspoložen :)* Ostali nematurantski srednjoškolski svijet mora naporno učiti i ispravljati ocjene po onoj lipanjskoj vrućini. *Katy182 - past ćeš latinski... bwhahhahaha.... - ja sam jedna grozna grozna grozna i pokvarena osoba :(* E pa nije tako. Stvar je totalno drugačija. Bar meni. Koji nisam prošao s 5. Ni prvi. Ni drugi. Ni treći. Ni četvrti razred. *mah-mah kid ;)* Ja jadan moram puno puno puno učiti kao što bi rekli na onoj pedofilskoj reklami za onaj deterdžent s onim malim i učiteljicom. Nagradno pitanje br.1: Jel deterdžent bio Ariel ili Persil? :/ Na maturi sam uzeo hrvatski (prisilno), matematiku (prisilno) i zemljopis (morao sam uzeti 3. predmet, ali WTH, recimo da sam ga uzeo dobrovoljno). Hrvatski učim... ide nekako. Sporo. Ali ide. Pitanje po pitanje svako jutro odgovram s Rozan. Rozan na žalost ima neke krive predodžbe o nekim stvarima. A što je još gore Crvena Pribadača je podržava u tim predodžbama. Nagradno pitanje br.2: Ako kažemo da ćemo učiti od 8. do 13. pitanja jel 13. pitanje tu uključivo? *aj da vidim tko će reći da nije pa da ga ubijem >:)* Matematiku učim s Crvenom koja je expert za taj predmet. Ona je like vrhovno matematičko biće. Ono, nema joj ravne na planeti. Kakvoj planeti, svemiru. I iza svemira što god da je tamo. Ok, ok... dosta sam joj pumpao ego, umislit će se. Ipak ne zna nacrtati graf :P Nagradno pitanje br.3: Ako u rastu i padu funkcije je brojnik 2(x-4), pada li funkcija između 0 i 4? :P Zemljopis učim sam. Zapeo sam na 6. pitanju (od njih 43 da ne ispadne da sam bio vrijedan i puno toga odgovorio) kojeg već danima odgovaram. To je neko pitanje o nekakvim stijenama. Nešto ultra-dosadno...nešto...nekakve sedimentne stijene...pa ona neke metamorfne... bože sačuvaj. Nagradno pitanje br.4: Tko misli da su eruptivne intruzivne stijene puno više cool od eruptivnih efuzivnih? *dodijao sam sebi s ovim pitanjima... btw ea, mi ćemo se puno bavit stijenama na geodeziji :)* O zlom prijamnom koji će nastupiti tog zlog dana, 12.7. kada je ovoj zloj personi rođendan neću ni govoriti. Tamo me očekuju zle matematika i fizika. Ti zli predmeti. Ta 24 zla zadatka iz matematike i 8 manje iz fizike. O tome neću razmišljati. To je sve zlo. Da imamo državnu maturu ne bi bilo tog zla. I svi bi živjeli sretno kao u Ivici i Marici... ali ne. Zlo. *baš sam kul...koliko sam puta rekao zlo... kul, zar ne... jel tako da sam se dobro toga sjetio? jel da? cijelu dan sam smišljao kako napraviti ovo. Jel da da je dobro? Baš je fora, zar ne. Meni se jako sviđa. Nadam se da se i vama sviđa. Baš je zakon. Kul sam jer sam smislio ovako nešto domišljato. God, ajm kriejtiv end intelđnt...:P* I tako... dok će te vi nematuranti i odlikaši-maturanti uživati u moru, Svjetskom Prvenstvo (2:2 protiv Irana u Osijeku...mislim, sramota :I), tratinčicama (one su zle, isto kao i sir. I patkice... long story) i svemu ostalom... ja ću provoditi besane noći nad hrvatskim. I matematikom. I zemljopisom. I fizikom. I matematikom. Not fair. Ja bih gledao Svjetsko prvenstvo. Briga me za more i tratinčice. :( |
< | kolovoz, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv